AzurTours > Novosti > Maldivi – raj na zemlji

Maldivi – raj na zemlji

Azija

Svjetske destinacije

Usred pučine Indijskog oceana, nekih tisuću kilometara jugozapadno od vrha Indijskog poluotoka, smjestila se jedna od najneobičnijih zemalja na svijetu, otočna država Maldivi.

Danas je u cijelom svijetu poznata kao tropski raj točno onako kako si ga zamišljamo – pješčani otoci s palmama, rajske plaže bijelog pijeska, a tik ispod površine ono što se smatra najljepšim podmorjem na svijetu – kako to neki zovu „potopljeni vrt svijeta”, prepun koralja i riba u svim duginim bojama.

Ukratko, odredište iz snova za odmor kad čovjek želi zaboraviti da ostatak svijeta uopće postoji.

Posebnost Maldiva je i u tome što su istovremeno površinom i ogromni i minijaturni.

Kopna je tu ukupno tek nepunih tristotinjak kvadratnih kilometara, i to kad se zbroje svih 1200 otoka i otočića – i zato su Maldivi minijaturni.

Međutim, ti otoci i otočići su rasuti na području oceana od nekih devedesetak tisuća kvadratnih kilometara – to je već otprilike 1.6 površine Hrvatske – a ekskluzivna ekonomska zona Maldiva ima pak preko devetsto tisuća kvadratnih kilometara, što je već skoro triput veće od Njemačke – pa su tako Maldivi ujedno i doista ogromni.

Kako je sad to moguće, pitat ćete?

Vrlo jednostavno – tajna je naime da se Maldivi u cijelosti sastoje od 26 posebnih otoka kakvih nema niti u Sredozemlju niti u Atlantskom oceanu – koraljnih atola.

Atoli su grupice koraljnih otoka, poredanih u obliku prstena koji omeđuju pliće lagune.

Prvi tko je shvatio kako nastaju bio je Charles Darwin.

U pravilu, najprije na površinu izbije podvodni vulkan, stvorivši otok; u pličini uz rubove otoka počnu rasti koralji tvoreći prsten; kako koralji rastu, njihova težina i težina koraljnog pijeska koji se taloži unutar prstena polako “poguruje” vulkanski vrh prema dolje, dok vrh potpuno ne nestane pod površinom, završivši pod morem i pijeskom kao centralna laguna koraljnog atola.

Otočja Indopacifika su u pravilu omeđena koraljnim grebenima, ali koji su obično u ranijoj fazi nastanka, tako da uz podvodne koraljne grebene tu još uvijek u sredini strši i vrh vulkanskog otoka – iako ima i čistih atola, oni se puno rjeđe pojavljuju – izuzev na najposebnijem cijelog svijeta za takve otoke, a tu se naravno radi baš o Maldivima.

To što se sastoje isključivo od atola, Maldive ujedno nažalost čini i jednom od država najosjetljivijih na porast razine mora uslijed globalnog zatopljenja – ovdje se stanovnicima radi o biti ili ne biti, jer je najviša točka Maldiva na 2,4 metra nadmorske visine!

Uglavnom, uputno je da ih odete pogledati sada, dok ih more još nije potopilo.

Maldivi su naseljeni unatrag više od dvije i pol tisuće godina, prema bogatoj usmenoj predaji stanovništva koja je povijest sačuvala na starinski način, usmeno, ono kao kad djed ili baka stave unučad u krilo pa im krenu pričati o davnim vremenima.

Prvi stanovnici su stigli s Indijskog poluotoka, a otok je još prije nove ere postao budistički, kakav je ostao nekih tisuću i petsto godina.

Iako su već ubrzo nakon Muhamedovog doba sve okolne zemlje osim djelomično Indije postale muslimanske, Maldivi su prešli na islam tek petstotinjak godina kasnije.

Onda su došle europske kolonijalne sile, koje su stoljećima igrale neki bizarni ping-pong s kolonijama, tako da su Maldivi više puta mijenjali europskog kolonijalnog gospodara, sve dok u konačnici nisu potpali pod Britansko carstvo, te tu i ostali sve do proglašenja nezavisnosti šezdesetih godina proteklog stoljeća.

Tijekom svih tih stoljeća njihova najveća sreća i najveće prokletstvo bilo je to što zapravo i nisu imali robe za trgovanje, otočje je služilo tek kao usputna stanica brodovima koji su trgovali Indijskim oceanom.

Sreća zato što ih je njihova opskurnost ujedno štitila od nasilnih transformacija izvana – gospodari su se mijenjali, ali nitko od njih nije bio previše zainteresiran tu išta previše „prčkati” po otočju, pa su se tako na Maldivima do danas održali vlastiti jezik i kultura, bez masovnog naseljavanja kolonista koje bi ih inače davno uništilo do neprepoznatljivosti, kako je to bilo u većini koloniziranih zemalja.

A prokletstvo pak zato što je ista ta izoliranost i nedostatak prirodnih resursa koji su sačuvali jezik i kulturu ujedno značila i da su Maldivi stoljećima ostali nerazvijeni, zarobljeni u prošlosti.

To se počelo mijenjati tek nakon nezavisnosti, sedamdesetih godina proteklog stoljeća, kad su vlastodršci shvatili da je njihova siromašna i nerazvijena, a opet toliko prirodno lijepa državica  savršena za novu granu ekonomije koju je omogućila tek pojava međunarodnih avionskih letova – turizam!

A to je pak nadmašilo sva očekivanja – državica se neumorno kontinuirano razvija još od onda, a na mnogim otocima arhipelaga su kroz desetljeća nicali resorti za strane turiste, kojih je danas već toliko da ih imate pregršt za birati.

Otočje danas ima nepunih četiristo tisuća stanovnika, od kojih više od četvrtine živi u glavnom gradu Malé.

Vidjet ćete ga barem usput, jer je cijeli glavni grad lociran na jednom otočiću, mostom od nekih dva kilometra spojenom sa susjednim otočićem, kojeg je cijelog zauzeo jedini međunarodni aerodrom cijele države.

A ovaj glavni grad izgleda dosta začudno – gomila visokih zgrada naguranih jedne uz druge, kao komadić centra nekog svjetskog metropolisa kojeg je neki božanski šaljivčina „istovario” na otočić tu usred oceana.

Iako su brojni otoci Maldiva nenaseljeni ili jedva naseljeni, time je nastao još jedan od Maldivima toliko svojstvenih apsurda – s obzirom na površinu od tek desetak kvadratnih kilometara, glavni grad je među najgušće naseljenim mjestima cijele zemaljske kugle, s nekih 23.000 stanovnika po kvadratnom kilometru – čime debelo premašuje čak i daleko najgušće naseljenu europsku državicu Monaco.

(Prije nekoliko godina godina se pak u svjetskim trač-revijama pojavila priča kad si je najbogatiji stanovnik Maléa kupio supersportski automobil – taj automobil definitivno služi samo za „pokazivanje”, jer je najduža cesta grada duga tek nešto više od dva kilometra – tako da ga ne može dovesti ni do 100 km/h bez da se ne sjuri s njim preko koraljnog grebena ravno u ocean!)

Glavni grad je turistima tek usputna stanica – brodovi prevoze putnike do bližih, a hidroavioni do udaljenijih rajskih resorta svuda po maldivskom arhipelagu.

Pri tome naravno treba imati na umu da su resorti većinom na vlastitim otocima, tako da tu nema izlazaka u obližnja naseljena mjesta, jer takva ne postoje, a obilazak svih drugih otoka osim onih najbližih resortu je ili nemoguć, ili vrlo skup.

Međutim, za to zapravo doista niti nema ama baš nikakve potrebe – jer svaki od resorta nudi sve što možete poželjeti.

Ako se želite izležavati na plaži – na pravom ste mjestu, imate vlastito mjesto i ležaljku, naručite si poneki koktelčić (iako je zemlja muslimanska, turisti imaju potpuno slobodan pristup alkoholnim pićima), i jednostavno uživate!

Ako pak poželite razgledati šareni „potopljeni vrt” maldivskog podmorja, od njega vas dijeli tek par koraka da si uzmete masku i disalicu – show od kojeg zastaje dah počinje čim zađete u vodu.

Ako se bavite ronjenjem s bocama – pa, upravo ste otkrili sveti Gral svakog ronioca!

A ako poželite izbliza doživjeti nešto još posebnije, resorti vam nude dodatne divote – plivanje s morskim psima kitopsinama (najveća riba na svijetu, bezopasna za čovjeka), ili pak divovskim ražama – mantama, ili morskim kornjačama, ili pak s dupinima – sve je to ovdje moguće!

Ukoliko  vas pak posluži sreća pa se nađete na pravom mjestu u pravo vrijeme, možda po noći vidite i jedno od najčarobnijih morskih iskustava uopće – more koje iznutra noću svijetli plavičastom fosforescencijom, a koju zapravo stvaraju minijaturni planktonski organizmi – jednostavno neusporedivo.

U svakom slučaju, na Maldivima vas čekaju iskustva koja se ne zaboravljaju cijeli život – preostaje vam samo da se odlučite krenuti u ovaj jedinstveni kutak Zemaljske kugle… a gostoljubivi Maldivi će vas primiti u svoje naručje, i pobrinuti se za sve ostalo; na vama je samo da – uživate!